Dati izbjeglicama glas i mogućnost da sami oblikuju svoju budućnost
JRS - Isusovačka služba za izbjeglice
Okrugli stol, koji je zamišljen i proveden u sklopu provedbe Akcijskog plana Grada Zagreba za integraciju tražitelja međunarodne zaštite i osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita za 2022. godinu, bio je prigoda da se o iskustvima mobilnosti i migracija razgovara na temelju iskustava ljudi u pokretu koji su u Hrvatskoj zatražili međunarodnu ili privremenu zaštitu i postali naši sugrađani u gradu Zagrebu.
Tony Toumeh, vrijedni suradnik i kulturalni medijator Isusovačke službe za izbjeglice, govorio je iz prve ruke o vlastitom iskustvu života u Hrvatskoj, o izazovima i problemima s kojima se susreo u novoj sredini, kulturološkim i drugim preprekama koje je pritom morao svladavati, ali i svome vrijednom iskustvu rada u medijaciji s izbjeglicama i migrantima iz njegove rodne Sirije i drugih zemalja arapskog govornog područja. Natalija Lumezi, kulturalna medijatorica Isusovačke službe za izbjeglice za Ukrajince i Ruse, pomogla je pri prevođenju razgovora s nedavno pridošlim osobama pod privremenom zaštitom iz Ukrajine, njihovom iskustvu snalaženja i života u novoj sredini, bolnim iskustvima i uspomenama koje nose iz domovine koja je u ratu, kao i izazovima s kojima se suočavaju u Hrvatskoj.
Biti izbjeglica je iskustvo, a ne nečiji identitet. Često ljude nazivamo izbjeglicama jer su bili prinuđeni bježati od rata ili progona, ali tu etiketu doživljavamo kao paradoks. Istina je da ljudi bježe iz svojih domova u potrazi za zaštitom. Mnogi od njih još uvijek prolaze kroz mnogo toga dok se prilagođavaju novim okruženjima, noseći i vlastitu traumu. Prečesto ih se doživljava kao pasivne. A to potkopava slobodu izbora, ljudsku sposobnost da izgrađujemo nove živote, da se razvijamo kao pojedinci i da pridonosimo novim zajednicama koje nas ugošćuju.
Ljudi redovito pitaju što mogu učiniti da pomognu izbjeglicama. Iako dobronamjerno, ovo je pitanje problematično jer učvršćuje percepciju da su ljudi u pokretu bespomoćne žrtve i puki primatelji pomoći. Ono što bismo se trebali zapitati jest kako pomoći izbjeglicama da pomognu sami sebi. Potreban nam je preokret koji će sustav odgovora izazovu migracija voditi odozdo prema gore - preokret koji ljude promatra onakvima kakvi jesu: poljoprivrednici, studenti, liječnici i inženjeri, skloni riziku i domišljatosti da bi umakli od rata i ugnjetavanja. Kako bi izbjeglicama doista pomogli da postanu samostalni, mora ih se saslušati i dati im priliku da sudjeluju. Okrugli stolovi poput ovoga prigoda su da ljudima u pokretu damo glas i slušamo što nam imaju reći. Jedino tako možemo graditi istinski uključivo društvo, koje doista osluškuje i čuje potrebe ljudi u pokretu.
