Struktura stanovništva RH prema vjeri (II. dio)
Marito Mihovil Letica - Zagreb
Prošle nedjelje bilo je riječi o rezultatima popisa stanovništva iz 2021. godine, odnosno o predočenim podatcima koji se odnose na strukturu stanovništva prema vjeri. S obzirom na podatak da je katolika prema popisu iz 2011. bilo 86,28 %, dobivenih novim popisom 78,97 % moglo se razumjeti kao znatan pad udjela katolika u ukupnome stanovništvu Republike Hrvatske. Udio katolika doista je pao – što nas ima zabrinuti – ali ipak znatno manje nego je podatcima predočeno.
Naime, u rezultatima popisa iz 2021. nalazimo i na kategoriju ʺostali kršćaniʺ, kojih je 4,83 %, uz napomenu: ʺU ostale kršćane uključeno je 96,47 % osoba koje su se na pitanje o vjeri izjasnili kao kršćani, a od čega se na pitanje o vjerskoj zajednici 87,26 % izjasnilo da pripada Katoličkoj Crkvi […]ʺ.
No pojam ʺkatolikʺ i pojam ʺpripadnik Katoličke Crkveʺ imaju jednak sadržaj i opseg, nalaze se u odnosu jednakovrijednosti ili ekvivalentnosti: nema katolikâ koji ne bi bili pripadnici Katoličke Crkve, niti ima pripadnikâ Katoličke Crkve koji nisu katolici.
A s obzirom na ljestvicu i piramidu pojmova, tj. njihove odnose podređenosti ili subordiniranosti, treba reći da su pojmu ʺkršćaninʺ podređeni pojmovi, ʺkatolikʺ, ʺprotestantʺ, ʺpravoslavacʺ itd., a pojmu ʺkatolikʺ podređeni su pojmovi ʺrimokatolikʺ i ʺgrkokatolikʺ. Iz rečenoga jasno proizlazi da svaki katolik jest kršćanin, ali svaki kršćanin nije katolik. A kršćani koji su se izjasnili pripadnicima Katoličke Crkve jesu i mogu biti samo katolici – pa ih je u tu kategoriju trebalo svrstati.
Takvom obradbom dobivenih podataka, koja se vodi logičkim pravilima, bili bi se izbjegli umnogome uznemirujući prvi podatci o gotovo 8-postotnom padu broja katolika. Da su uz vjersku pripadnost ʺkatolikʺ kojim slučajem bili ponudili i ʺrimokatolikʺ, zasigurno bi u kategoriji ʺkatolikʺ bio još manji postotak stanovništva. Doista zabrinjavajućom treba ocijeniti činjenicu da neki mjerodavni demografi, kako su pokazali, ne poznaju pojmove koje obrađuju i ne vladaju logikom što se predaje u okviru gimnazijskoga nastavnog plana i programa. Nije dakle riječ o neusporedivo težoj matematičkoj i simboličkoj logici izučavanoj na studijima filozofije i matematike, nego o elementarnoj i umnogome trivijalnoj logici.
I na kraju još nešto, što ne stoji u vezi s popisom stanovništva – ali se nadaje važnim pripomenuti. Naime, često se o kršćanskim crkvama i zajednicama govori kao o ʺdenominacijamaʺ. To je postmoderni pomodni izraz protestantske provenijencije i trebali bismo se od njega otkloniti. Ne zato što je protestantski, nego što je loš i neprikladan te, usudio bih se primijetiti, izričito suprotan duhu i smislu kršćanstva. Etimologija nas poučava da kasnolatinski pojam ″denominatio″ znači ʹrazimenovanjeʹ ili ʹpreimenovanjeʹ, prije svega novčanih jedinica.
U najboljemu duhu ekumenizma treba istaknuti da je svim kršćanima: zapadnim i istočnim, tj. katolicima, protestantima, pravoslavcima i ostalima – zajednička vjera u Isusa Krista. Stoga ne mogu postati pripadnici neke denominacije, ne mogu biti ʺrazimenovaniʺ ni ʺpreimenovaniʺ kršćanski vjernici koji mole ʺu ime Oca i Sina i Duha Svetogaʺ.
