Traži

Dikasterij za nauk vjere Dikasterij za nauk vjere 

Doktrinarna bilješka o marijanskim naslovima: Majka vjernoga puka, a ne Suotkupiteljica

Dokument Dikasterija za nauk vjere „Mater populi fidelis“, koji je odobrio papa Lav XIV., razjašnjava koji se nazivi smiju koristiti za Blaženu Djevicu Mariju. Posebna je pozornost potrebna i za naslov „Posrednica svih milosti“

Dikasterij za nauk vjere je 4. studenog objavio Doktrinarnu bilješku naslovljenu Mater populi fidelis, koju je papa Lav XIV. odobrio 7. listopada, a potpisuju je prefekt Dikasterija kardinal Víctor Manuel Fernández i tajnik za doktrinarnu sekciju monsinjor Armando Matteo.

U središtu toga doktrinarnog dokumenta o marijanskoj pobožnosti, koji je plod dugog i artikuliranog zajedničkog rada, nalazi se lik Blažene Djevice Marije koja je povezana s Kristovim djelom kao Majka vjernika. Bilješka daje značajan biblijski temelj za pobožnost prema Mariji, a ujedno sabire različite doprinose crkvenih otaca i naučitelja, kao i elemente istočne tradicije te misli posljednjih papa.

U tom pozitivnom okviru, doktrinarni tekst analizira određeni broj marijanskih naslova od kojih neke vrednuje dok kod drugih upozorava na njihovu upotrebu. U bilješci su posebno cijenjeni naslovi poput Majka vjernika, Duhovna Majka, Majka vjernoga puka. Naprotiv, naslov Suotkupiteljica smatra se neprikladnim i neprimjerenim, a naslov Posrednica neprihvatljivim kada poprima značenje koje je isključivo za Isusa Krista, ali se smatra vrijednim ako izražava uključivo i sudioničko posredovanje koje slavi Kristovu moć. Naslovi Majka milosti i Posrednica svih milosti prihvatljivi su u nekim vrlo precizno određenim značenjima, ali se u dokumentu daje osobito opširno objašnjenje značenja koja mogu donijeti određene rizike.

Bilješka, zapravo, ponovno potvrđuje katolički nauk koji je uvijek jasno isticao da je sve u Mariji usmjereno na središnju ulogu Krista i na njegovo spasiteljsko djelovanje. Zato, iako se neki marijanski naslovi mogu ispravno protumačiti, ipak je poželjno izbjegavati ih.

U predstavljanju dokumenta kardinal Fernández vrednuje pučku pobožnost, ali upozorava na skupine i objave koje promiču određeni dogmatski razvoj te potiču sumnje među vjernicima, također putem društvenih mreža. Glavni problem u tumačenju tih naslova koji se daju Gospi odnosi se na način razumijevanja Marijine povezanosti s Kristovim djelom otkupljenja (3).

Suotkupiteljica

Što se tiče naslova "Suotkupiteljica", Bilješka podsjeća da su neki pape rabili taj naziv ne zadržavajući se na njegovu tumačenju. Općenito, rabili su ga u odnosu na božansko majčinstvo i u odnosu na Marijino sjedinjenje s Kristom uz otkupiteljski križ. Drugi vatikanski sabor odlučio je da se ne rabi taj naziv "iz dogmatskih, pastoralnih i ekumenskih razloga". Sveti Ivan Pavao II. "upotrijebio ga je barem sedam puta, povezujući ga prije svega sa spasenjskom vrijednošću naše patnje prinesene uz patnju Kristovu, s kojom se Marija sjedinjuje posebno pod križem" (18).

U dokumentu se spominje interna rasprava unutar tadašnje Kongregacije za nauk vjere, koja je u veljači 1996. razmatrala zahtjev za proglašenje nove dogme o Mariji kao "Suotkupiteljici ili Posrednici svih milosti". Ratzinger se nije složio: "Točno značenje naslovā nije jasno, a doktrina sadržana u njima još nije zrela... Još nije jasno kako je doktrina izražena u naslovima prisutna u Svetom pismu i apostolskoj tradiciji". Poslije, 2002. godine, budući Benedikt XVI. i javno se izrazio na isti način: "Formula 'Suotkupiteljica' previše odstupa od jezika Svetoga pisma i patristike te stoga dovodi do nesporazuma... Sve dolazi od Njega, kao što prije svega potvrđuju Poslanice Efežanima i Kološanima. Marija je ono što jest zahvaljujući Njemu. Izraz 'Suotkupiteljica' prikrio bi njezino podrijetlo". Kardinal Ratzinger – pojašnjava se u Bilješci – nije poricao da u prijedlogu za uporabu tog naslova ima dobrih namjera i vrijednih aspekata, ali je smatrao da je to pogrešna terminologija (19).

Papa Franjo je najmanje tri puta jasno izrazio svoje stajalište protiv upotrebe naziva "Suotkupiteljica". Doktrinarni dokument u tom smislu zaključuje da je uvijek neprimjereno rabiti naslov Suotkupiteljica za definiranje Marijine suradnje. Taj bi naslov mogao zasjeniti jedinstveno spasenjsko posredovanje Krista te bi stoga mogao stvoriti zbrku i neravnotežu u skladu istina kršćanske vjere... Kada neki izraz zahtijeva brojna i kontinuirana objašnjenja, kako bi se izbjegla pogrešna tumačenja, ne služi vjeri Božjeg puka i postaje neprimjeren (22).

Posrednica

U Bilješci se ističe da je biblijski izraz koji se odnosi na isključivo posredovanje Krista "imperativan". Krist je jedini posrednik (24). S druge strane, ističe se vrlo uobičajena uporaba izraza 'posredovanje' u najrazličitijim sferama društvenoga života, gdje ga se shvaća jednostavno kao suradnja, pomoć, zagovor. On se stoga neizbježno primjenjuje na Mariju u podređenom smislu i ni na koji način ne želi dodati bilo kakvu učinkovitost ili moć jedinstvenom posredovanju Isusa Krista (25). Osim toga – stoji u dokumentu – očito je stvarno posredovanje Marije u omogućavanju istinskog utjelovljenja Sina Božjega u našem čovještvu" (26).

Majka vjernikā i Posrednica svih milosti

Marijina majčinska uloga nikako ne zasjenjuje niti umanjuje Kristovo jedinstveno posredovanje, nego ga, naprotiv, očituje u svoj njegovoj snazi. Tako shvaćeno, Marijino majčinstvo ne nastoji oslabiti jedinstveno štovanje koje pripada samo Kristu, nego ga potaknuti. Stoga – napominje se u Bilješci – valja izbjegavati naslove i izraze koji se odnose na Mariju, a koji ju predstavljaju kao svojevrsnu zaštitu pred Gospodinovom pravednošću, kao da je Marija nužna alternativa Božjem nedovoljnom milosrđu (37, b). Naslov "Majka vjernika" omogućuje nam govoriti o djelovanju Marije i u odnosu na naš život milosti (45).

Međutim, moramo biti oprezni s izrazima koji mogu prenijeti manje prihvatljive sadržaje (45). Kardinal Ratzinger je bio objasnio da naslov Marije posrednice svih milosti nije jasno utemeljen na božanskoj Objavi te u skladu s tim uvjerenjem – tumači se u dokumentu – možemo prepoznati teškoće koje on uključuje i u teološkom promišljanju i u duhovnosti" (45). Naime, nijedna ljudska osoba, pa ni apostoli ni Blažena Djevica, ne može biti opći djelitelj milosti. Jedini je izvor milosti Bog koji ju daje po čovještvu Isusa Krista (53).

Naslovi poput Posrednice svih milosti stoga imaju ograničenja koja ne pogoduju ispravnom razumijevanju Marijine jedinstvene uloge. Zapravo, ona, koja je prva otkupljena, nije mogla biti posrednica milosti koju je sama primila (67). Međutim – stoji na kraju u dokumentu – izraz 'hvale', koji se odnosi na Marijinu majčinsku potporu u različitim trenucima života, može imati prihvatljivo značenje. Množina zapravo izražava svu pomoć, pa i materijalnu, koju nam Gospodin može pružiti slušajući zagovor Majke“ (68).

(Vatican News - md; aa)

05 studenoga 2025, 16:24