Papa: Misije, nemir i radost naviještanja evanđelja
Kristova je ljubav bila snaga koja ga je tjerala sve do najdaljih granica, uz stalne nevolje i opasnosti, nadvladavajući neuspjehe i obeshrabrenja; štoviše, dajući mu utjehu i radost u nasljedovanju Krista i služenju njemu sve do kraja.
To je obilježavalo život svetoga Franje Ksaverskoga, primjera apostolske revnosti, koji je papa Franjo izabrao za trinaestu katehezu na općoj audijenciji, u nizu pod naslovom „Strast za evangelizacijom“, nadajući se da danas može prenijeti malo toga žara kako bi, osobito mladi, živjeli i naviještali evanđelje, jer posebno oni – kako je rekao – osjećaju nemir i ne znaju što s njim učiniti.
Gledajte Franju Ksaverskoga, gledajte horizont svijeta, gledajte narode u tolikim potrebama, gledajte toliko ljudi koji trpe, toliko ljudi koji trebaju Isusa. I idite, budite hrabri. I danas ima hrabrih mladih ljudi. Mislim na brojne misionare, primjerice u Papui Novoj Gvineji, mislim na svoje prijatelje, mlade u biskupiji Vanimo, i na sve koji otišli… kao mladi, evangelizirati u redovima Franje Ksaverskoga. Neka Gospodin svima podari radost evangeliziranja, radost da pronose tu tako lijepu poruku koja čini sretnima nas, i svakoga.
Skriveni misionari
Sveti Franjo Ksaverski smatra se najvećim misionarom modernoga doba i zaštitnik je misija, ali – primijetio je papa Franjo – ne može se reći tko je najveći, a tko najmanji, jer mnogo je skrivenih misionara koji i danas čine mnogo više od njega.
Misionar je velik kada ide, a mnogo je, mnogo svećenika, laika, časnih sestara koji odlaze u misije. (…) Vidim, primjerice, kada stigne životopis svećenika, kandidata za biskupa: proveo je deset godina u misiji određenog mjesta… to je velika stvar: otići iz domovine propovijedati evanđelje. To je apostolska revnost. I upravo to trebamo mnogo njegovati. Učimo gledajući te muškarce, te žene.
Prekretnica u životu Franje Ksaverskoga – susret s Ignacijem Loyolskim
Spomenuvši se, ukratko, života toga španjolskog svetca, papa Franjo je istaknuo da je, kao inteligentan, dobar, svjetovni mladić otišao na studij u Pariz i tamo upoznao Ignacija Loyolskoga. Njegove su mu duhovne vježbe promijenile život. Odrekao se cijele svoje svjetovne karijere da bi postao misionar. Postao je isusovac, položio zavjete, postao svećenik i otišao evangelizirati, poslan na Istok.
Kreće tako na put prva od brojnih četa misionara, oduševljenih misionara modernoga doba, spremnih podnositi goleme napore i opasnosti, poći u krajeve i susretati narode potpuno nepoznatih kultura i jezika, potaknutih samo vrlo snažnom željom da omoguće drugima upoznati Isusa Krista i njegovo evanđelje.
Franjo Ksaverski mnogo putuje, suočava se s teškim putovanjima na moru. Putovanja brodom u to su doba bila vrlo mukotrpna i opasna – napomenuo je Papa. Mnogi su umirali na putu uslijed brodoloma ili zbog bolestî. Danas pak, nažalost, – dodao je – mnogi umiru jer ih mi puštamo da umru u Sredozemnom moru.
Potom je podsjetio na početak misije Franje Ksaverskoga, kao mladoga isusovca, u Goi i evangelizacije ribara na južnoj obali Indije. Poučavao je djecu katekizmu i molitvama, krstio i njegovao bolesne, a jedne je noći, moleći na grobu apostola svetog Bartolomeja, osjetio da mora poći dalje od Indije. Tako je, ostavivši već započeti posao u dobrim rukama, hrabro zaplovio prema Molučkim otocima.
Za te ljude nisu postojali horizonti, oni su išli dalje… Veliku su hrabrost imali ti sveti misionari! I ovi današnji, također i oni, koji ne putuju brodom tri mjeseca, putuju zrakoplovom 24 sata, ali tamo je opet isto. Tamo moraju prijeći mnogo kilometara, provlačiti se kroz šume…
Na najudaljenijim otocima indonezijskog arhipelaga, Franjo Ksaverski u dvije godine djelovanja osniva više kršćanskih zajednica, katekizam pretače u stihove na mjesnom jeziku i uči ga pjevati. Misionarsko iskustvo ga navodi da napiše kako su opasnosti i patnje, ako ih se prihvati dragovoljno i isključivo iz ljubavi i služenja Bogu, bogate riznice velikih duhovnih utjeha – istaknuo je Papa.
Tamo gdje još nije bio nijedan europski misionar
Misija Franje Ksaverskoga, koji je osjećao nemir apostola da ide dalje, nastavila se potom u Japanu, zemlji u koju još nijedan europski misionar nije bio nogom zakoračio – rekao je Sveti Otac te opisao tri vrlo teške godine, zbog klime, protivljenja i nepoznavanja jezika, koje je svetac proveo u toj zemlji. Ali i tamo je posijano sjeme dalo velike plodove.
Međutim, veliki sanjar, Franjo Ksaverski, u Japanu shvaća da je odlučujuća zemlja za misije u Aziji bila Kina, koja je svojom kulturom, svojom poviješću, svojom veličinom zapravo ostvarila prevlast nad tim dijelom svijeta. I danas je Kina upravo kulturni pol, s velikom, lijepom poviješću – dodao je Sveti Otac.
Taj isusovački misionar tako započinje svoje novo putovanje, ali umire na malom otoku Sancianu, uzalud čekajući da se iskrca na kopno u blizini Cantona. Bilo je to 3. prosinca 1552.; imao je 46 godina. Život je sa žarom potrošio na misije; otišao je iz kulturne Španjolske i stigao u najkulturniju zemlju svijeta u tom trenutku, Kinu, te preminuo pred velikom Kinom, u pratnji Kineza. Sve je to znak – istaknuo je Papa.
Njegov vrlo intenzivan rad uvijek je bio združen s molitvom, mističnim i kontemplativnim sjedinjenjem s Bogom. Nije bio aristokratski misionar; uvijek je išao s najpotrebitijima, s djecom kojoj je trebalo školovanje, kateheza, sa siromašnima i bolesnima – istaknuo je papa Franjo.
(Vatican News - tc; aa)
