Papa: Francuskoj i Europi potreban je novi poticaj vjere, ljubavi i nade
Naš život, život Crkve, Francuska i Europa trebaju milost novoga poticaja vjere, ljubavi i nade. Kao što sveti Ivan Krstitelj u Elizabetinoj utrobi zaigra od radosti zbog dolaska Isusa koji je još uvijek u tijelu Djevice Marije, tako se europsko društvo treba osjetiti dirnuto u nutrini tragičnim odbacivanjem ljudskoga života koji se danas odbacuje u brojnim osobama koje emigriraju, kao i u brojnoj nerođenoj djeci i napuštenim starijim osobama.
Europsko društvo treba također ponovno otkriti uživanje u zauzimanju za bratstvo, treba se odvažiti na rizik ljubavi u obiteljima i prema najslabijima, pronalazeći u evanđelju milost koja preobražava i život čini lijepim. Tako se papa Franjo obratio mnoštvu od više od 50.000 vjernika okupljenih na Stadionu Vélodrome u Marseilleu, ali i čitavom Starom kontinentu, u propovijedi na misi posvećenoj Blaženoj Djevici Mariji od Straže, zaštitnici pomoraca, ribara i svih stanovnika Marseillea, čiji se kip uzdiže na zvoniku katedrale. Duž osam kilometara puta od nadbiskupije do stadiona, dočekalo ga je oko 100.000 ljudi iz Marseillea i Francuza koji su došli iz cijele zemlje.
Vjerujemo li da je Bog na djelu u našem životu?
U posljednjem dijelu svojega 44. apostolskog putovanja, Papa je u propovijedi krenuo od susreta Marije i Elizabete, opisanoga u Lukinom Evanđelju, u kojemu se objavljuje Božji pohod ljudskom rodu. Bog koji kreće prema nama kako bi nas tražio svojom ljubavlju i učinio da kličemo od radosti. Susret je to između mlade djevice i starice nerotkinje, obje trudne na 'nemoguć' način.
To je Božje djelo u našem životu; On čini mogućim i ono što se čini nemogućim, stvara život i u neplodnosti. Braćo i sestre, upitajmo se iskrena srca: vjerujemo li da Bog djeluje u našem životu?
Tko se uzda u Gospodina, osjeća trzaj vjere
Vjerujemo li – upitao je papa Franjo – da Gospodin djeluje u povijesti, čini čuda i djeluje i u našim društvima obilježenima svjetovnim sekularizmom i određenom vjerskom ravnodušnošću? Da bismo shvatili imamo li to povjerenje u Gospodina - prema Papinim riječima - znak je trzaj poput onoga svetoga Ivana Krstitelja. Tko vjeruje, tko moli, tko prima Gospodina poskakuje u duhu, osjeća da se iznutra nešto pokreće, pleše od radosti – rekao je Sveti Otac u propovijedi u kojoj se zadržao upravo na 'trzaju vjere'. Prije svega istaknuo je da iskustvo vjere pobuđuje uzbuđenje pred životom, a to znači biti dotaknuti u nutrini, imati unutarnje ushićenje, osjećati da se nešto miče u našem srcu.
To je suprotno spljoštenom, hladnom srcu, raskomoćenom u mirnom životu, koje se zatvara u ravnodušnosti i postaje nepropusno, koje postaje tvrdo, neosjetljivo na sve i svakoga, čak i na tragično odbacivanje ljudskoga života, koji se danas odbacuje u brojnim ljudima koji emigriraju, kao i u brojnoj nerođenoj djeci i napuštenim starijim osobama.
Europa bolesna od cinizma i rezignacije
Hladno i spljošteno srce – objasnio je Papa – povlači život na mehanički način, bez zanosa, bez poleta, bez želje. Upravo je od toga, u našem europskom društvu, moguće oboljeti: od cinizma, razočaranja, rezignacije, neizvjesnosti, općega osjećaja tuge. Naprotiv, oni koji su rođeni u vjeri – prema Papinim riječima – prepoznaju Gospodinovu prisutnost, poput djeteta u Elizabetinoj utrobi, u svakodnevnim događajima. I 'novim očima', čak i usred napora, problema i patnje, svakoga dana uočava Božji posjet i osjeća da ga on prati i podupire. Pred otajstvom osobnoga života i izazovima društva, oni koji vjeruju osjećaju trzaj, zanos, imaju san koji trebaju njegovati, zanimanje koje ih primorava da se osobno zauzmu.
Bog nas posjećuje u susretima s onima koji su slabiji
Oni znaju da u svemu Gospodin potiče na svjedočenje evanđelja kako bismo blagošću gradili novi svijet. Na drugom mjestu – prema Papinim riječima – iskustvo vjere potiče također ushićenje pred drugima.
Bog je odnos i često nas posjećuje kroz ljudske susrete, kada se znamo otvoriti drugomu, kada osjećamo uzbuđenje zbog života onih koji svakoga dana prolaze kraj nas i kada naše srce nije ravnodušno i bezosjećajno pred ranama onih koji su slabiji.
Otkrijmo u našim gradovima okus bratstva
Naši metropolitanski gradovi i europske zemlje poput Francuske, u kojima zajedno žive različite kulture i religije, tako postaju veliki izazov protiv individualizma, sebičnosti i zatvaranja, koji potiču usamljenost i patnju – napomenuo je papa Franjo te potaknuo vjernike da od Isusa nauče osjećati uzbuđenje zbog onih koji žive kraj nas. Od njega koji pred umornim i iscrpljenim mnoštvom, sa suosjećanjem, ima trzaje milosrđa pred ranjenim tijelom onih koje susreće.
I danas naš život, život Crkve, Francuska, Europa trebaju to: milost trzaja, novi poticaj vjere, ljubavi i nade. Trebamo ponovno otkriti zanos i entuzijazam, ponovno otkriti užitak u zalaganju za bratstvo, ponovno se odvažiti na rizik ljubavi u obiteljima i prema najslabijima, te pronaći u Evanđelju milost koja preobražava i život čini lijepim.
Molitva za žrtve terora u Nici i za ukrajinski narod
Papa je na kraju zahvalio brojnim ljudima koji su stigli u Marseille iz raznih dijelova Francuske te posebno pozdravio one iz Nice, koji su – podsjetio je – 14. srpnja 2016. preživjeli užasan atentat.
Spomenimo se u molitvi onih koji su izgubili život u toj tragediji i u svim terorističkim djelima počinjenima u Francuskoj, kao i u drugim dijelovima svijeta. I nemojmo se umoriti moliti za mir u ratom razorenim krajevima, posebno za napaćeni ukrajinski narod.
(Vatican News - adb; aa)
